Five Centar

TVOJE DIJETE I TI

Razumijevanje, preventiva i osluškivanje.

Problem u ranom i srednjem djetinjstvu u puno se slučajeva ne događa sam od sebe. Dijete odrasta u određenom okruženju, upija odnose, emocije, strahove, očekivanja i obrasce ponašanja ljudi oko sebe. Sve to na neki način ostavlja trag.

Zato mislim da je jedna od važnijih odgovornosti roditelja naučiti promatrati svoje dijete.

Djeca nam često neće reći što se događa. Ne zato što nešto skrivaju, nego zato što često ni sama ne znaju objasniti ono što osjećaju. Dijete može postati povučenije, nemirnije, osjetljivije, razdražljivije ili jednostavno drugačije nego što je bilo prije nekoliko mjeseci.

Možemo sve to objasniti.

Ma dijete je.

Takav je karakter.

Proći će.

Samo je umoran.

Samo raste.

Možemo pronaći deset razloga zbog kojih ne trebamo obraćati pažnju.

Ali možemo napraviti i nešto drugo.

Možemo zastati i pitati se: što se promjenilo.

Obrazac promjene često govori više od samog trenutnog ponašanja.

Svaki put kada promatram svoje dijete, ne gledam samo ono što mi govori. Gledam kako stoji, kako se kreće, kako diše, kako koristi pogled, kako reagira na okolinu, kako ulazi u prostor, kako odgovara na jednostavna pitanja i kako se njegovo ponašanje mijenja ovisno o situaciji u kojoj se nalazi.

Ako poznajete svoje dijete, vrlo brzo možete primijetiti kada nešto nije kao inače.

Disanje je jedan od elemenata koji pritom može biti zanimljiv. Promjena respiratornog obrasca može se pojaviti zajedno s promjenom stanja autonomnog živčanog sustava, emocionalnim opterećenjem, strahom, uzbuđenjem ili stresom.

Disanje može biti, ali vj. samo po sebi nije dijagnoza.

Ono je informacija.

Tu informaciju mogu koristiti i kroz jednostavnu procjenu i dijagnostiku prepoznati moguće crvene zastavice u respiratornom obrascu onda i daljnoj regulaciji živčanog sustava, motorike, opuštenosti, mogućih poremećaja u snu

Jedan znak ne znači puno.

Ali obrazac koji se ponavlja i pojavljuje se u određenim okolnostima već je nešto što vrijedi primijetiti, i onda reagirati

Five Centar
Individualni program za djecu

https://www.five-centar.com/programi

(Ind program br1. )

Hrkanje nije mjesto gdje sve počinje.

Poremećaji disanja tijekom spavanja napreduju kroz 6 faza ili više faza — od lošeg disanja kroz dan, niskog položaja jezika i disanja na usta, preko bučnog i nepravilnog disanja kroz noć, hrkanja, UARS-a, pa sve do opstruktivne apneje u snu, koja zahtijeva specijalističku procjenu pa daljni pristup.

Prepoznavanje ranih znakova može spriječiti one kasnije.

Bitno je.
Kako dišeš kroz dan.
Obrazac utječe na tvoj san i disanje u snu.

Puno toga se može napraviti prevencijom i razumjevanjem uzroka te što ranijim intervencijama, kako kod djece tako i kod osoba starije dobi

Inicijalna procjena je besplatna

Rezerviraj svoj termin

https://www.five-centar.com/kontakt

Hiperbarična komora u FIve Centru:
kako, zašto i koliko?

Da bismo razumjeli kako, zašto i koliko, prvo treba razumjeti što se u tijelu zapravo događa.

Kako djeluje?

U hiperbaričnoj komori ne povećava se samo koncentracija kisika. Povećava se i tlak.

Kombinacija visoke koncentracije kisika i povišenog tlaka značajno povećava parcijalni tlak kisika u plućima i krvi. Hemoglobin se vrlo brzo približava punoj saturaciji, ali ključna promjena događa se u drugom dijelu sustava – povećava se količina fizički otopljenog kisika u krvnoj plazmi.

Prema Henryjevu zakonu, što je veći parcijalni tlak plina, veća je količina tog plina koja se može otopiti u tekućini.

Taj dodatni kisik zatim putuje krvlju prema perifernim tkivima.
Koliko više?
Do 30 p**a više kisika nego normalnim disanjem!

Posebno je važan difuzijski gradijent.

Kada krv ima vrlo visok pO₂, a oštećeno ili slabije prokrvljeno tkivo nizak pO₂, nastaje velika razlika koja omogućava kisiku da difundira prema području gdje ga nedostaje.

Zato HBOT nije jednostavno „ubacivanje više kisika u tijelo“.

Radi se o povećanju količine dostupnog kisika i stvaranju uvjeta za njegovu bolju difuziju u tkivo.

Zašto se koristi?

Hiperoksija tijekom tretmana predstavlja snažan fiziološki podražaj.

Nakon tretmana povećana količina kisika u plazmi se relativno brzo vraća prema početnim vrijednostima. Kisik se, dakle, ne skladišti u krvi danima.

Ali priča tu ne završava.

Ponovljeni hiperoksični podražaji su povezanina s procesima koji sudjeluju u:

– cijeljenju tkiva
– modulaciji upalnog odgovora
– stvaranju kolagena
– aktivnosti fibroblasta
– angiogenezi
– reparativnim procesima
– poboljšanju lokalnih uvjeta za oksigenaciju tkiva.

Zbog toga se HBOT najčešće ne promatra kao jedan izolirani tretman, nego kao serija kontroliranih izlaganja hiperoksiji.

A koliko tretmana?

Tu nema jednog odgovora za sve.

Ako je cilj sportski oporavak, predviđa se okvirno 5–10 dolazaka.

Za opći oporavak: 10–20 dolazaka.

Za intenzivniji regeneracijski ciklus: 20–30 dolazaka.

Kod težih stanja i medicinskih indikacija može biti potrebno 30–40 ili više tretmana, ali tada broj, učestalost, trajanje i tlak trebaju biti određeni prema stanju osobe i odgovarajućem protokolu.

Drugim riječima:

Više tretmana nije automatski bolje.

Viši pritisak svakakako u nekim slučajevima nije bolje

Broj tretmana treba imati razlog.

Što želimo postići?

Je li cilj oporavak nakon velikog treninga?
Regeneracija nakon fizičkog opterećenja?
Podrška cijeljenju tkiva?
Ili postoji konkretna ozljeda ili medicinska indikacija?

Tek nakon toga ima smisla definirati protokol.

HBOT može biti vrijedan dio regeneracijskog sustava, ali nije zamjena za dijagnostiku, rehabilitaciju, operativno liječenje ili drugu standardnu medicinsku skrb kada je ona potrebna.

Cilj je stvoriti fiziološke uvjete u kojima organizam može bolje provoditi vlastite procese oporavka i reparacije.

Javi se za konzultacije i razgovor oko tvoga stanja.

FIVE CENTAR

https://www.five-centar.com/hiperbaricna-komora

Možemo li im pomoći?

Možemo im olakšati.

Respiratorni obrazac kod osoba s motoričkim, neurološkim i drugim funkcionalnim teškoćama

Kod osoba s invaliditetom, motoričkim teškoćama, neurološkim oštećenjima ili drugim kompleksnim funkcionalnim stanjima, respiratorni obrazac može biti značajno promijenjen.

Na njegovu kvalitetu mogu utjecati smanjena pokretljivost, promjene mišićnog tonusa, poremećaji senzomotorne integracije, dugotrajna neaktivnost, posljedice traume te različiti neurološki čimbenici. U takvim okolnostima disanje može postati plitko, pretežno torakalno, ubrzano ili neučinkovito, uz smanjenu sposobnost prilagodbe respiratornog sustava različitim zahtjevima organizma.

Promjene respiratornog obrasca pritom nisu izoliran fenomen. Disanje je funkcionalno povezano s regulacijom autonomnog živčanog sustava, posturalnom kontrolom, pokretom, pažnjom, govorom i sposobnošću osobe da odgovori na fizički i emocionalni stres.

Zato pristup ne bi trebao biti usmjeren samo na „ispravljanje disanja“, nego na procjenu i postupnu reedukaciju respiratornog obrasca u kontekstu cjelokupnog funkcioniranja osobe.

U radu s ovom populacijom postoje dva važna smjera.

Prvi je individualizirani rad s osobom, koji može uključivati senzomotornu stimulaciju, manualne i pokretne intervencije te postupnu reedukaciju respiratornog obrasca, uvijek u skladu s njezinim funkcionalnim mogućnostima i zdravstvenim stanjem.

Drugi je edukacija roditelja, partnera, skrbnika i drugih osoba koje sudjeluju u svakodnevnoj skrbi. Razumijevanje respiratornog obrasca i načina na koji se na njega može utjecati može biti vrijedan dio šireg rehabilitacijskog pristupa.

Cilj nije obećavati liječenje osnovnog neurološkog ili razvojnog poremećaja, nego pronaći načine kojima se može unaprijediti funkcionalnost, tolerancija opterećenja, kvaliteta svakodnevnog funkcioniranja i sposobnost osobe da se učinkovitije nosi sa zahtjevima vlastitog tijela i okoline.

Ako radite s osobama s motoričkim, neurološkim ili drugim funkcionalnim teškoćama, ili ste njihov roditelj, partner ili skrbnik, slobodno se javite.

Možemo zajedno procijeniti postoji li prostor za respiratornu i senzomotornu reedukaciju te definirati individualni pristup.

Igor

Breathing specialist / therapist

Mjesec besplatne procjene tvojeg disanja.

Znaš li kako dišeš?
Znaš li zašto ne dišeš dobro?

Disanje je automatska funkcija — ali obrazac disanja može biti neučinkovit.

Zato nije dovoljno procijeniti samo dišeš li kroz nos ili usta.

U procjeni i kratkoj dijagnostici promatramo:

• respiratornu frekvenciju i volumen disanja
• način disanja – nos/usta
• pokretljivost prsnog koša i sudjelovanje dijafragme
• respiratornu mehaniku tijekom pokreta
• odgovor na CO₂
• nepotreban respiratorni napor i mišićnu napetost
• povezanost daha i mogućeg napetog živčanog sustava.

Cilj je utvrditi postoje li funkcionalna odstupanja u obrascu disanja i što ih može održavati.

Tijekom ovog mjeseca početna procjena disanja u Five Centru je besplatna.

Prijavi se:
five-centar.com/kontakt⁠

U prijavi ukratko opiši svoje trenutno stanje, tegobe ili razlog zbog kojeg želiš procjenu.

Javit ćemo ti se u najkraćem roku i dogovoriti termin.

Uživo ili online.

Igor

Diboko razumjevanje disanja.

Od prvog udaha do posljednjeg izdaha, disanje nas prati neprekidno. Ne moramo ga učiti da bismo preživjeli. Tijelo zna disati prije nego što znamo govoriti, hodati ili misliti.

Ali postoji velika razlika između disanja koje se jednostavno događa i sposobnosti da postanemo svjesni načina na koji dišemo.

Upravo tu počinje učenje.

Naučiti kako udahnuti, kako izdahnuti, koliko dugo zadržati dah ili kako disati u određenom ritmu.

Disanje je mnogo više od tehnike.

Disanje je ogledalo našeg stanja.

Kada smo mirni, disanje se mijenja. Kada smo pod stresom, mijenja se ponovno. Kada se krećemo, kada spavamo, kada govorimo, kada se bojimo, kada smo koncentrirani ili uzbuđeni – disanje se neprestano prilagođava onome što se događa u nama i oko nas.

Zato učenje disanja nije samo učenje kako više kontrolirati dah.

To je učenje kako bolje opažati sebe.

Budi strpljiv
Na početku moji učenici često žele odmah nešto promijeniti. Ako osjete da dišu brzo, pokušavaju usporiti. Ako osjete da diše plitko, pokušavaju udahnuti dublje. Ako im je dah neugodan, pokušavaju ga popraviti.

Ne mijenjaj.
Nauči nešto iz lošeg disanja

Prije nego što pokušamo promijeniti disanje, moramo naučiti vidjeti ga kakvo ono jest.

Kakav je udah?

Kakav je izdah?

Koliko se tijelo pomiče?

Gdje se pojavljuje napetost?

Što se događa s disanjem kada hodamo?

Što se događa kada ubrzamo korak?

Što se događa kada se pojavi stres?

Možemo li ostati mirni kada se pojavi osjećaj potrebe za većim udahom?

Možemo li osjetiti promjenu u tijelu prije nego što je pokušamo ispraviti?

To su jednostavna pitanja, ali odgovori na njih otvaraju vrlo duboko područje učenja.

Kao i kod svake vještine, početak može izgledati jednostavno, gotovo mehanički. Učenik pokušava slijediti upute, kontrolirati ritam i ponoviti ono što mu je pokazano.

Ali s vremenom pažnja se pomiče.

Više nije najvažnije što treba napraviti s disanjem, nego što možemo naučiti opažajući vlastito disanje.

Tada disanje postaje sredstvo upoznavanja vlastitog živčanog sustava, tijela i ponašanja.

Počinjemo primjećivati koliko često nepotrebno napinjemo mišiće.

Koliko često uzimamo veći udah nego što nam je potreban.

Koliko brzo disanje reagira na misao, emociju ili pokret.

Koliko se teško opuštamo kada pokušavamo biti opušteni.

I počinjemo razumijevati da mnoge stvari koje smo godinama smatrali normalnima možda nisu optimalne.

To nije razlog za borbu protiv vlastitog tijela.

Naprotiv.

To je poziv da ga bolje upoznamo.

Praksa disanja ne bi trebala postati još jedan oblik natjecanja sa samim sobom.

Nije cilj imati najveći udah, najduže zadržavanje daha ili najbolji rezultat na nekom testu.

Rezultati mogu biti korisni. Oni nam mogu pokazati gdje se nalazimo i pomoći nam pratiti promjene.

Znanje

Znanje nastaje kada razumijemo zašto se nešto događa.

A još dublje učenje počinje kada ono što smo naučili možemo primijeniti u stvarnom životu.

Kada možemo prepoznati da nam se disanje promijenilo prije nego što nas preplavi stres.

Kada možemo tijekom kretanja primijetiti nepotrebnu napetost.

Kada možemo razumjeti zašto nam se dah mijenja kada postane teško.

Kada više ne trebamo stalno misliti o disanju, nego se naučena sposobnost počinje prirodno pojavljivati u svakodnevnom životu.

Postaje način učenja o sebi.

Kao i kod svake ozbiljne vještine, razvoj ne dolazi iz stalnog traženja nečeg novog.

Dolazi iz pažnje, ponavljanja i vremena.

Kao što je i naše disanje.
Ponavljanje od kada smo se rodil
Pa do smrti.

Igor Bajtl